2.) Elementi strujnog kruga
Za razne efekte, pretvorbu energije, prikaz i obradu podataka može se iskoristiti el. struja. Kao što znamo struja teće kroz vodiće, no ništa se ne dešava dok ona ne protiće kroz trošilo. Tek trošilo pretvara el. energiju u druge oblike. Često se javlja potreba da neku struju kroz neko trošilo smanjimo, povečamo, moduliramo, prilagodimo itd.
Za manipulacijom naponom i strujom koriste se različite elektroničke komponente.
Elektroničke komponente dijele se na aktivne i pasivne. Pasivne komponente su one koje ogu smanjiti jakost električne struje ili njezin napon, dok aktivne mogu na svom izlazu imati veći napon ili jakost struje nego na ulazu.
Pasivne komponente su : otpornici, kondenzatori, zavojnice itd.
Aktivne komponente : tranzistori, integrirani krugovi, tiristori, izvori itd.
U idučim poglavljima redon ćemo obrađivati, prvo pasivne, a zatim aktivne komponente i njihove funkcije.
Složeni strujni krugovi sastoje se od noštva, ponekad i više miliona komponenti, no da bi ih razumjeli moramo se pozabaviti pojavama i djelovanjima u pojedini komponentama.
Otpornici
Otpornik je najosnovniji element složenijih strujnih krugova. To je komponenta koja pruža otpor protoku el. struje. Otpornik se označava slovom R i prikazuje idučim simbolom:
Iduća
slika predstavllja spoj otpornika u strujnom krugu.
U strujnom krugu imamo izvor U koji svojim naponom kroz krug tjera struju I koja dalje teče kroz otpornik R i trošilo T.
U složenijim strujnim krugovima uz slova se pišu i brojevi(indeksi):
U ovom krugu imamo tri struje (I1, I2 i I3) tri otpornika (R1, R2 i R3) te dva izvora (U1 i U2).
Najvažnija osobina otpornika je iznos njegovog otpora. Otpor pokazuje u kojoj mjeri se otpornik protivi prolasku struje i mjeri se u Ohmima (Ω).
Označavanje otpornika
Svaki otpornik ima svoj otpor. Da bi znali koliki otpor neki otpornik ima, možemo ga izmjeriti ommetrom (uređaj za mjerenje otpora) ili jednostavno pročitati što na njemu piše. Otpornici se označavaju na više načina, alfanumerički tj. slovima i brojkama, te pomoću boja.
Navedimo par primjera alfanumeričkog označavanja :
- oznaka 5R - iznos 5Ω
- oznaka 5E - iznos 5Ω
-
oznaka 10Ω
- iznos
10
Ω
Vidimo da slova kao što su R, E znače isto što i Ω(omega). Često se otpornici označavaju oznakama kao što su 5R6 , 9R1, 2E2 itd. Iznosi ovih otpornika nisu cijeli brojevi nego oni predstavljaju iznose 5.6Ω, 9.1Ω, 2.2Ω itd.
- oznaka 3R3 - iznos 3.3Ω
Iznosi od 1Ω ili 10Ω su često premali za neke uređaje. Zato koristimo oznake poput kiloohma (KΩ) i megaohma (MΩ). Iduća tablica pokazuje odnose između tih veličina. Ove veličine mogu se koristiti i za napon, struju i sve druge veličine.
|
Oznaka |
Naziv |
Iznos |
|
p |
piko |
0,000 000 000 001=10-12 |
|
n |
nano |
0,000 000 001=10-9 |
|
µ |
mikro |
0,000 001=10-6 |
|
m |
mili |
0,001=10-3 |
|
K |
kilo |
1 000=103 |
|
M |
mega |
1 000 000=106 |
|
G |
giga |
1 000 000 000=109 |
|
T |
tera |
1 000 000 000 000=1012 |
Znači:
1 pΩ (jedan pikoohm) = 0,000 000 000 001Ω = 1*10-12 Ω
5 μΩ (pet mikroohma) = 0,000 005Ω = 5*10-6Ω
200 mA (dvadeset miliampera) = 0,02A = 20*10-3 A
2,2 KΩ (dva cijela dva kiloohma) = 2 200Ω = 2,2*103
Oznaka na otporniku 2K znači da on ima 2000 Ω.
2K2 = 2,2 KΩ = 2200Ω
3M3 = 3,3 MΩ = 3300KΩ=3300000Ω
22K = 22 KΩ = 22000Ω itd.
Drugi način označavanja otpornika je pomoću boja.
Postoje otpornici sa 4 i sa 5 obojanih pruga na sebi. Ove boje predstavljaju njegovu vrijednost prema idućoj tablici.
|
Boja |
Vrijednost prvih prstena |
Vrijednost predzadnjeg prstena |
Vrijednost zadnjeg prstena |
|
crna |
0 |
X1 |
|
|
smeđa |
1 |
X10 |
|
|
crvena |
2 |
X100 |
|
|
naranđasta |
3 |
X1 000 |
|
|
žuta |
4 |
X10 000 |
|
|
zelena |
5 |
X100 000 |
|
|
plava |
6 |
X1 000 000 |
|
|
ljubičasta |
7 |
X10 000 000 |
|
|
siva |
8 |
X100 000 000 |
|
|
bijela |
9 |
X1 000 000 000 |
|
|
srebrna |
|
|
10% |
|
zlatna |
|
|
15% |
Otpornici sa 4 pruge čitaju se tako da se prve dvije pročitaju kao brojevi, treća kao broj nula, a četvrti kao odstupanje od točne vrijednosti (tolerancija).
Primjer: