Nešto o povijesti Zasadbrega i župe Sv. Juraj na Bregu

Zanimajući se malo o povijesti Zasadbrega naišao sam na knjigu profesora dr. Rudolfa Horvata "Poviest Međimurja" objavljenu 1944. godine u Zagrebu. U njoj se na nekoliko mjesta spominje zaselci Zasad, Habaj, selo Zasadbreg i župa Sv. Juraj na Bregu. Izvadio sam iz te knjige sve dijelove koji bi nam mogli biti zanimljivi. Ako netko znade još koje knjige ili dokumente iz kojih se može saznati nešto o povijesti Zasadbrega neka me obavijesti na e-mail: kresimir.kolac@ck.hinet.hr. Odlomci su složeni po godinama. Izvorni tekst je pod navodnicima, a ostalo su moji komentari.

- 1660. - Kanonske vizitacije za godinu 1660. Rukopis u Nadbiskupskom arhivu u Zagrebu. "Župna crkva sv. Jurja u Jezeru ili na vodama (današnji Lopatinec) bijaše zidana i valjano pokrivena. Nad svetištem je svod, a nad crkvenom lađom liep i bojadisan strop. U crkvi su tri oltara. Pred sjevernim vratima nalazi se zidani toranj, u kojemu vise dva zvona. Župnik Petar Fabri ubire jednaku školarinu, kakvu dobiva župnik u Pomorju. Orguljaš Nikola Horvat ne podučaje dječake, jer ne postoji školska zgrada. Na području župe nalazi se samo još jedan protestant. U Mihaljevcu je drvena kapela sv. Katarine, koja spada pod župu sv. Jurja u Jezeru. "

- 1688. - Kanonske vizitacije bekšinskog arhiđakonata, svezak I. Nadbiskupski arhiv u Zagrebu. "U Lopatinec, gdje bijaše sjedište župe sv. Juraja na Bregu, došao je 17. svibnja 1688. zagrebački kanonik Ivan Zubić, koji je kao bekšinski arhiđakon obavio kanonski pregled. On izvješćuje, da je župna crkva zidana i dosta prostrana, ali je pokrivena hrastovim daščicama. Nad svetištem i korom je svod, a nad crkvenom lađom drveni strop. Sva je crkva potaracana ciglom, izuzev prostor ispod drvenog kora, koji počiva na jednom zidanom i jednom drvenom stupu. Uz glavni oltar sv. Jurja postoje dva pobočna oltara: bl. djevice Marije i sv. Antuna Padovanskog. Sjeverno od svetišta nalazi se zidana i nadsvođena sakristija. Napose stoji zidani i dosta visoki toranj, u kojemu vise dva zvona. Oko crkve postoji župno groblje, koje je djelomice ograđeno. Župna crkva posjeduje na brežuljku Lopatincu dva vinograda. Nedavno je građen jednokatni župni dvor, koji još nije posve dovršen. Nekada je župnik imao 13 "inkvilina" (hižara), od kojih je svaki podavao jednog bezplatnog težaka na tjedan. Sada još postoje samo tri inkvilina, pa i ti nemaju svoje kuće na župnikovom "fundušu" (gradilištu), ali obrađuju župnikove zemlje. Župniku pripadaju dva vinograda koji se nalaze neposredno iza kurije (dvorca), koja se zove "Zasad". Kanonik Zubić iztiče, da u Lopatincu god. 1688. ne postoji župnik, pa župom sv. Juraj upravlja Juraj Brezovački, koji je više svjetovnjak nego li svečenik. Svakako bi tebalo imenovati prevog župnika, jer prostranoj župi pripadaju sela: Brezje, Slakovec, Dragoslavec, Gornji Mihaljevec, Bogdanovec, Bodlićevo selo, te Velika i Mala Dubrava, a ima i župljana koji stanuju po vinorodnim brežuljcima. Orguljaš stanuje u vlastitoj kući svojoj. Njemu svaka kuća daje 1 četvrtinku žita; u vrieme berbe sabire po vinogradima mošt, a o Božiću, kad obilazi kuće "s križecom", dobiva u svakoj kući 1 groš. U Gornjem Mihaljevcu postoji kapela sv. Katarine, oko koje se nalazi i groblje. Kapela je gređena od hrastova drveta na zidanom temelju, ali nije potaracana. U drvenom tornjiću visi malo zvono. Župljani namjeravaju naskoro graditi zidanu kapelu. U tu svrhu već privažaju građevni kamen."

- 1693. - Kanonske vizitacije bekšinskog arhiđakonata, svezak I. Nadbiskupski arhiv u Zagrebu. "Za župnu crkvu Sv. Jurja na Briegu u Lopatincu, koju je 20. srpnja 1693. vizitirao zagrebački kanonik Nikola grof Nadaždi, izvješćuje, da se vidi gotovo iz cielog Međimurja, jer je podignuta na zgodnom mjestu. Crkva ima 4 oltara, od kojih se najljepši nalazi u sredini crkvene lađe. To je oltar sv. Križa, koji je načinjen od pozlaćenog željeza. Golemi je križ okružen malenim kipovima dvanaest apoštola. Taj oltar spada među najdragocjenije stvari u Međimurju. O Duhovima god. 1692. postao je župnikom Ivan Haraminčić, koji ima 49 godina, pa je za svećenika zaređen god. 1671. On je iza filozofije 3 godine učio moralno bogoslovlje. Tuži se na surovost svojih župljana, koji mu ne će pomagati u gospodarstvu, radi čega živi veoma oskudno."

- 1698. - "Zagrebački kanonik Ivan Leskovar, koji je kao kao beškinski arhiđakon god. 1698. obavljao kanonsku vizitaciju, izviestio je zagrebačkom biskupu Stjepanu Seliščeviću, da u Međimurju živi 26.771 rimokatolik. Od toga se 3300 duša nalazi na području župe Sv. Jurja na Bregu... Treba spomenuti da tada još nije postojala župa u Gornjem Mihaljevcu, nego je on tada spadao pod župu Sv. Juraj na Bregu. ...Iz Nedelišća je kanonik Leskovar 13. siečnja 1698. došao u Sv. Juraj na Bregu, gdje je obavio kanonski pregled. On izvješćuje, da je u zidanoj župnoj crkvi nad svetištem svod, a nad lađom drveni bojadisani strop. Crkva je dostojno potaracana opekom, a ima i prostranu grobnicu. Malena se zidana i nadsvođena sakristija nalazi na sjevernoj strani. Nedavno je obnovljen crkveni krov, koji je pokriven hrastovim daščicama. Na zapadnoj strani postoji zidani toranj, u kojemu vise dva blagoslovljena zvona. Toranj je znatno oštećen, jer je u njega god. 1695. redomice dva puta udarila munja. Tom je prigodom štetu pretrpio i zidani kor, koji se nalazi iznad glavnog ulaza u crkvu; kor počiva na 2 stupa, od kojih je jedan kameni, a drugi drugi drveni. U svetištu je veliki oltar sv. Juraja, a u lađi oltar bl. djevice Marije na sjevernoj i oltar sv. Antuna Padovanskog na južnoj stieni. Između potonja dva oltara nalazi se usred crkvene lađe oltar sv. Križa, koji je posrtao tako glasovit, da ga dolaze gledati svećenici i svjetovnjaci iz dalekih strana. Na sjevernu je stienu prislonjena pripovjedaonica, koja je djelomice posrebrena i pozlaćena. U crkvi su 4 klupe, i to po dvije na desnoj i lijevoj strani, ali nema ni krstionice ni izpovjedaonice. Župna crkva još nije posvećena. Oko crkve postoji veliko groblje, na koje dolaze pasti životinje, jer nije dobro ograđeno. Zato je kanonik arhiđakon zaprietio, da će zatvoriti župno crkvu, ako se u dogledno vrieme ne podigne valjana ograda oko groblja. Drveni je župni dvor tako ruševan, da se više ne će moći popraviti. Župna crkva posjeduje kraj groblja veliki vinograd, a na drugom mjestu šumicu. Vinograd se nalazi tamo, gdje je nekada bila orguljaška kuća s vrtom. Župom 6 godina upravlja Ivan Haraminčić, koji ima 56 godina. On je iza filozofije 3 godine učio moralno bogoslovlje, a za svečenika je zaređen prije 26 godina. Orguljašku službu vrši Ivan Pretičević, koji nema kuće. Njemu su župljani morali dati polovicu lukna, koliko ga podavaju župniku. Sav je narod katoličke vjere, te rado polazi crkvu, a o Uzkrsu se izpovieda. Javnih grešnika nema, ali se župnik tuži, da neki plemići drže u svojim vinogradima sumnjive osobe. Jednako se tuži da je vlastelinstvo neke župljane prejestilo u vinograde, uslied čega su njihove sesije ostale prazne, pa župnik time gubi lukno.Uz to se uobičailo, da seljaci sami pokopaju svoje mrtve, da ne moraju župniku platiti pristojbu za sprovod. Nedavno je u Gornjem Mihaljevcu sagrađena zidana kapela sv. Katarine."

- 1720. - "Iz Nedelišća je kanonik Mužinić 10. travnja dšao u Sveti Juraj na Briegu, t.j. u Lopatinec. Tamo je našao župnika Marka Antoličića, koji je dobar propovjednik i valjan gospodar, a župnu crkvu drži u redu i čistoći. Orguljaš Martin Serdin ne podučajenijednog mladića. Na području župe nalazi se kapela sv. Katarine u Gornjem Mihaljevcu."

- 1747. - "Po nalogu zagrebačkog biskupa Juraja Branjuga došao je na proljeće god. 1747. u Međimurje kanonik Vuk Kukuljević, da kao bekšinski arhiđakon obavi kanonsku vizitaciju. Iz njegovih izvještaja doznajemo i ovo: ...Župna crkva sv. Jurja na Vodama (to je današnji Lopatinec) ima svod nad svetištem, a strop nad lađom. Crkva je valjano pokrita, a popođena je ciglom. U crkvi se nalaze 4 oltara, koji su obskrbljeni svima potrebštinama za službu božju. Nedaleko župne crkve nalazi se kapela bl. djevice Lauteranske. Župno groblje oko crkve nije ograđeno sa svih starana. Župom već 16 godina upravalja Ivan Mihanović, koji ima 46 godina. On je filozofiju izučio u Beču, a bogoslovlje u Rimu (u kolegiju sv. Apolinara). Kapelan Juraj Bišcan ima 29 godina, a nauk je svršio u Zagrebu. Župnik i kapelan stanuju u novom župnom dvoru, koji je zidan, ali je pokriven trstikom. U Mihaljevcu postoji zidana kapela sv. Katarine, koja je pokrivena criepom, a popođena ciglom. Na području ciele župe stanuju sami katolici, koji se svi o Uzkrsu izpoviedaju; javnih grješnika nema."

- 1789. - "U Mihaljevcu je god. 1789. osnovana posebna župa, dok je prije toga spadao pod župu u Sv. Jurju na Briegu. Zagrebački je kanonik Stjepan Kološvari 12. prosinca 1793. obavio prvu kanonsku vizitaciju nove župe, koju opisuje ovako..."

- 1793. - "U Lopatincu je sjedište stare župe Sv. Juraj na Briegu, koja se župa nekada zvala Sveti Juraj na Vodi (ili na Jezeru). Ovu je župu 6. studenoga 1793. vizitirao zagrebački kanonik Stjepan Kološvari, koji biskupu Vrhovcu izvješćuje među ostalim ovako: Zidana župna crkgva nalazi se u najboljem stanju. U svetištu je glavni oltar bl. djevice Marije Lauteranske, koji ima u sredini drveni tabernakul. Tu se u srebernom i dobro pozlaćenom ciboriju čuva presv. hostija. Nadalje su u tabernakulu 2 sreberne posude za sveto ulje, pa sreberna i pozlaćena posuda, u kojoj se presv. pričest donosi bolesnicima, te još gotovo nova sreberna pokaznica, koja je djelomice pozlaćena. U crkvenoj lađi postoje 3 pobočna oltara (sv. Antuna, sv. Blaža i sv. Križa), koji su skoroposve novi i ukusno izrađeni od drveta. Župna crkva posjeduje malu česticu sv. Križa i 3 svilene nove zastave. Drvena je nova propovjedaonica djelomice pozlaćena, a dobre se orgulje nalaze iznad glavnog ulaza u crkvu. Desno od svetišta podignut je zidani i dosta visoki toranj, u kojem visi 5 zvona. Izpod tornja je sakristija, u kojoj se čuva 5 srebernih i dobro pozlaćenih kaleža, nova sreberna kadilnica, pa dovoljno crkvenog odiela i rublja. Oko župne crkve postoji dobra cinktura (zidana ograda), a preko ceste groblje, koje je god. 1793. dobilo novu ogradu. Župna crkva posjeduje 2 rali orance, 2 rali šume, malu livadu i tri vinograda na 50 kopača. Unutar cinkture postoji kapela sv Jurja. U toj se kapeli služba božja vrši jedino na blagdan Imena Marijina, kad u Lopatinec dolazi mnogo ljudi na proštenje. Župom od god. 1769. upravlja Martin Kraljić, koji ima 57 godina. On je rođeni Međimurac, a filozofiju i bogoslovlje je svršio u Zagrebu, gdje je godine 1762. bio zaređen za svečenika. Kraljić stanuje u zidanom i dosta prostranom župnom dvoru, koji je pokriven criepom. Župnik obrađuje 13 rali oranice i vinograd na 8 kopača, a posjeduje livadu koja mu daje godimice 8 vozova siena. Ima 13 inkvilina (hižara), koji mu podavaju bezplatne težake, ali s kojima mora dieliti - dosta već izsječenu - šumu. U ime lukna dobiva godimice 16 i pol vagana žita. U Lopatincu je god. 1793. ubirao župnik u ime školarineove pristojbe: Za krštenje 15 krajcara (premda je to kralj zabranio), za ozivanje 3 kr., za vjenčanje 1 forint. (a povrh toga 7 i pol krajcara od svjedoka i podsnehalje), za "vpelavanje" rodilje 1 i pol kr., a uzkrsnu izpovied pol kr., za sprovod od kuće do groblja 1 forint, a samo 20 krajcara za blagoslov mrtvaca na groblju. Kada župnik o Božiću "s križecom" blagoslivlje kuće svojih župljana dobiva u svakoj kuće 9 krajcara. Krsni list stoji 1 for i 30 kr., a svjedočba o slobodi vjenčanja 15 kr. Ako se mladenka udaje u području druge župe, mora župniku platiti 1 for i kr. Župniku pomaže od 3. kolovoza 1793. u duhovnoj pastvi kapelan Juraj Preskarić, koji ima 33 godine. On je rodom iz Štajerske, pa je filozofiju izučio u Zagrebu, bogoslovlje u Pešti, gdje je kralj Josip II uredio središnje sjemenište za Ugarsku i Hrvatsku, a za svečenika je zaređen god. 1790. Kapelan u Lopatincuima samo 30 forinti godišnje plaće, ali zato uživa na brežuljku Kapelšćaku vinograd od 13 kopača i kliet. Orguljašku službu od god. 1784. vrši Ivan Živko, koji ima 30 godina. On dobro pjeva, a vješto svira orgulje, ali ne podučaje djecu, jer ne postoji škola. Živko je revan u svojoj službi i pokoran župniku, kojemu u korizmeno doba pomaže kod izpitivanja vjeronauka, a znade i krstiti u nuždi. Živko stanuje u vlastitoj svojoj kući blizu crkve. Sav je narod katoličke vjere. Na području čitave župe nema nijednog javnog grješnika, koji bi smućivao puk."

- 1802. - "Uz grofove Festetiće postadoše god. 1802. drugi Hrvati - baruni Kneževići - vlastelima u Međimurju. Evo kako se to desilo. Kralj Josip II. ukinio je 12. siečnja 1782. red pavlinski. Kako je već odprije poznato, imali su Pavlini u Međimurju svoj samostan u Svetoj Heleni kod Čakovca. Ovomu samostanu pripadahu sela: Šenkovec, Mačkovec, Zasad i Knežovec, te veći dio trgovišta Štrigova s obližnjim selom Leskovcem. Dvadeset godina upravljala je ovim imanjem kraljevska komora..."

"...Od šestorice braće Kneževića pomrieše četvorica (Jure, Tone, Ivo i Lavoslav) bez potomaka. Obitelji zasnovaše samo dvojica Pero i Vinko..."

"...Naprotiv je u Svetoj Heleni nestalo obitelji baruna Kneževića. Sveta Helena sa bližnjim selima (Šenkovec, Mačkovec, Zasad i Knežovec) pripadala je kod diobe generalu Vinku Kneževiću, koji se godine 1793. u Opavi oženio s barunesom Karolinom Hogger od Bernlacha i Weiseburga. Vinko bijaše glasovit junak, te je postigao vojnički red Marije Terezije. On je god. 1808. postao podmaršalom. Hrvatski sabor izabrao je Vinka zemaljskim podkapetanom, te je on kao takav s hrvatskom insurekcijom (pučkim ustašama) obranio Hrvatsku god. 1809. od Francuza i Turaka. Odluživši u carskoj vojsci 44 godine, bijaše Vinko godine 1816. stavljen u mir kao general konjaništva. Od sada je živio na miru u Svetoj Heleni, gdje je doživio visoku starost i umro 11. ožujka 1832. u 77. godini života svoga. Naskoro iza smrti baruna Vinka Kneževića kupio je Svetu Helenu i susjedna imanja grof Festetić, da time zaokruži goleme svoje posjede u Međimurju."

Iz popisa žitateljstva u Međimurju god. 1802. saznajemo: "U Selnici postoji od starine župa, koja je god. 1802. brojila 2116 žitelja. Od toga je 586 stanovalo u trgovištu Središću, 823 u Selnici, 492 na brežuljcima oko Selnice, 90 u Zebancu, 104 na Strukovcu, a 21 u Bratjancu. Nekada su pod župu u Selnici spadala također sela Vratišinec, Peklenica i Gornji Kraljevec, te brežuljak Habaj. To je otrgnuto god. 1790., kad je u Vratišincu osnovana posebna župa."

"U Lopatincu je od starine postojala župa, koja se nekada zvala Sveti Juraj na Vodi, a sada se zove Sveti Juraj na Briegu. Ova je župa god. 1802. brojila 1450 žitelja, od kojih su 973 stanovala u Lopatincu, 55 u Brezju, 64 u Malom Mihaljevcu, 50 u Kneževcu, 203 na brežuljku Zasadu, 105 na jednoj polovici brda Dragoslavca. Župnik je uživao 13 rali oranice, te livadu od 11 i pol kosca, što je povjerenstvo uzelo kao tri četvrtine "sesije", pa je godišnji prihod procienilo na 18 for. i 45 krajcara. Župniku je pripadao na brežuljku Lopatincu vinograd, koji mu je godimice donosio prihod od 6 for. i 14 krajcara. Za obrađivanje župnikovih zemalja morali su župljani dati 580 bezplatnih težaka, što je po 10 krajcara vriedilo 90 for. i 40 krajcara. (Tada je 60 krajcara vriedilo 1 forint). Drva za ogrjev je župnik dobivao iz šume na brdu Pleškovcu. Ta je šuma zapremala 16 rali. Župnik nije ubirao nikakva lukna, a školarina mu je godimice donosila 52 for. i 26 krajcara. Sav je godišnji prihod župnika Martina Kraljića iznosio samo 246 for. i 7 krajcara. Od toga je 120 forinti trošio na plaču (30 for.) i obskrbu (90 for.) svoga kapelana Mirka Šomšića. Svi su župljani kmetovi Juraja grofa Festetića osim sela Kneževca, koje je pripadalo barunu Kneževiću."

"U Vratišincu je god. 1790. otvorena nova župa, koja je god. 1802. brojila 1210 žitelja, od toga 271 u Vratišincu, 161 u Peklenici, 216 u Gornjem Kraljevcu, 243 u Križovcu, 207 u Krištanovcu, 76 u Žiškovcu, a 36 na brežuljku Habaju. Vratišinec, Peklenica, Gornji Kraljevec i Habaj pripadaju prije toga župi u Selnici, Križovec je otrgnut od župe u podturnu, dok su Krištanovec i Žiškovec do god. 1790. spadali pod župu u Čakovcu... Vratišinec je god. 1802. imao 37 kuća, Gornji Kraljevec 28, Peklenica 26, Habaj 5, Križovec 45, Krištanovec 26, a Žiškovec 11 kuća."

- 1931. - Popisom stanovništva iz 1931. saznajemo da je Dragoslavec-selo imalo tada 132 stanovnika, Vukanovec 404, Dragoslavec-breg 216, Brezje 181, Knezovec 232, Lopatinec 507, Dragoslavec 513, Okrugli Vrh 355, Pleškovec 386, Vučetinec 448 te Zasadbreg 660 stanovnika.

Krešimir Kolac, prosinac 1999.