Svetojurjevsko općinsko višestranačje,
ili pak Zasadbreški hod po mukama!

Sveti Juraj na Bregu je župa i općina udaljena sedam-osam kilometara od Čakovca, u pravcu pitomih zelenih vinorodnih brežuljaka, bogata i poznata po dobrom vinu, ali bez industrijskih kapaciteta, koju čini devet naselja, sa oko 5.300 stanovnika, na 3200 ha površine i cca 163 stanovnika na km2 i jedina je općina u Međimurju koja nije dobila ime po nekom od svojih naselja, nego po patronu istoimene župe.

A kad smo već kod toga, možda bi općinu trebalo hitno preimenovati u Kardeljeva graba ili Partizanski dol, budući da imena zaslužnih drugova i inih bivših nedodirljivih i podobnih naziva u našoj općini, još nisu utonula u ropotarnicu prošlosti, niti su isčezla iz vodećih glava, premazanih izgleda, svakojakim, a najviše nekim već gotovo zaboravljenim bojama i najvjerojatnije privremeno sklonjenih iza novih, prihvatljivijih barjaka. Ali ima tu još čudnih i neponovljivih izuzetnosti. Tako lopatinečku ambulantnu, poštu, DVD, Mjesni odbor, poljoprivrednu zadrugu i sl. nemojte tražiti u Lopatincu, nego u susjednom Pleškovcu, a toga niti u Međimurju, a niti u Državi najvjerojatnije nema. Tako smo barem po nečem izuzetni. Tim više što Lopatinec od uvijek nastoji u općini biti mjerilo svima i za sve, i sve držati pod svojom kapom i komandom, odnosno sve vrtjeti isključivo, i samo, oko sebe. Nismo li se s takvima, na nekoj drugoj razini, ne tako davno i počupali i razišli. Zar nas to i ovdje čeka?

U toj i takvoj, vrlo specifičnoj i neponovljivoj općini, općinsku vlast u ovom mandatu sačinjava koalicija HSS-a sa 7 i HSSL-a sa 3 vijećnika. HDZ ima 5 a KDM 1. vijećnika.

Nakon kuhinjsko-nedolične i neobične eliminacije stranke sa prvih višestranačkih lokalnih izbora, na drugima je, između ostalih, starijih, glomaznijih, napuhanijih i poznatijih stranaka, i KDM ušao u općinu Sv. Juraj na Bregu, istina kroz mala vrata, ali je ušao. I kako je red, dopala ga je na početku, kao i neke velike, opozicijska manjina, jer su drugi skupili interese i glave, ili bolje reći ruke u zraku, za vladajuću većinu, kojom suvereno, nadmoćno, naduto, nekooperativno i često niti najmanje uvjerljivo i argumentirano manifestiraju svoje zračne ruke, koje idu čak tako daleko da se i interesi pojedinih mjesta suprotstavljaju i konfrontiraju stranačkim bojama vijećnika iz tih istih mjesta, na radost onih koji su sve to uspjeli zamutiti i podijeliti i tako lakše nametati svoju suverenu i neprikosnoveno-bespogovornu volju. Bilo bi smiješno da nije istinito. Ovako ispada jednako viđenom na onim malo višim razinama od kojih svi učimo i čija rješenja nastojimo što vjernije preslikati, i to naročito, ili uglavnom, ona negativna, jer nam izgleda ona najviše imponiraju i zapinju za oko.

Od svih dobrih stvari, nakon gotovo pola mandata, konačno smo doživjeli da nam je ovih dana prezentirano izvršenje Proračuna općine za prošlu 1998. godinu, koje je, na opću radost, u svojim prihodovnim i rashodovnim stavkama barem točno zbrojeno, jer do sada niti to nije bilo. Možete misliti kako u takvim okolnostima izgledaju, i koliko su točne ali i sumnjive, iskazane stavke po kontima i grupama. No to nikad nije bila smetnja onima koji sve izglasavaju da ga takvog, bespogovorno prihvate, izglasuju i usvoje, jasno u svoje ime, ali zato svima, ne samo nama nego i građanima ove općine na uštrb. No što ćete. Oni kažu da su naši birači sami tako htjeli. To da općina nema, odnosno da se u Vijeću, nije do sada predočio nikakav plan kapitalnih ulaganja niti dugoročni prioriteti, te da ne možemo doći do saznanja za što se, gdje i koliko troši i potrošilo, bez obzira koliko smo do sada na tome inzistirali, kod nas je za nas misteriozna tajna, i sasvim normalna, općeprihvaćena i izgleda uobičajena pojava.

Unatoč tome, naše sjednice, iako rijetke, treba priznati, svejedno, prilično dugo traju, jer se tolerantno dopušta opoziciji da iznese svoje mišljenje, stav ili prijedlog, pošto se unaprijed sa sigurnošću zna da od toga ne može biti niti uvaženo, niti usvojeno baš ništa. Vladajući se uglavnom niti ne javljaju za riječ, djelom, jer često niti ne razumiju o čemu se raspravlja, a djelom jer im se to čini bespredmetnim, kad se sve ionako zna. Za sjednicama nema baš nekakve goruće potrebe, jer se sve odluči kao i na drugim razinama, u nekim drugim uskim i međusobno bliskim krugovima, najčešće na principu malo ja tebi, a onda za uzvrat malo ti meni, odnosno ruka ruku mije...

U samu su pak izvršnu vlast, tj. u Poglavarstvo, ušli uglavnom oni, prije svega stranački, ali i po drugim kriterijima odabrani i podobni, poslušni i ovisni, koji su popušili na svojim stranačkim listama. I tako je ispalo da oni koji nisu prošli, sada kroje svima. Ali i to je već navodno negdje viđeno, isprobano, primijenjeno i u praksi se pokazalo kao efikasno. Možda nam upravo zato svima i svuda tako dobro ide. Ovdje se vrlo zorno može vidjeti da se ljudi na vlasti svuda i uvijek jednako ponašaju. Jednako su netolerantni, nekooperativni, jednako nedosljedni, jednako zaboravljivi, oholi i neosjetljivi za data obećanja svojim biračima prilikom nagovaranja da glasuju upravo za njih kao jedine garante svoje bolje budućnosti.

No možda bi se sve to lakše i ponosnije podnosilo i trpjelo da ta lokalna “samoupravna jedinica”, koja, za svojih 9 naselja, sa različitim stupnjem izgrađene infrastrukture, ima barem malo više sluha i sredstava, i da ne stenje i jauče pod teretom besparice, i da nije u ogromnom raskoraku između potreba i mogućnosti. Najvjerojatnije bi se tada dogovori lakše postizali i odluke lakše i bezbolnije donosile na zadovoljstvo svih. Ovako svi ispadaju nezadovoljni, svi se osjećaju zakinuti, zapostavljeni i marginalizirani, svi frustrirani i bespomoćni. Baš svi. I oni na vlasti i oni u opoziciji. A nije li i to već viđeno. Ne vode li se i na drugim razinama sve igre i sve bitke jedino oko novca, kad-kad zamaskirano i indirektno, kad-kad vrlo oštro, direktno i ultimativno. Normalno da u takvim okolnostima pobjeđuju oni koji imaju više ruku. Prije svega u zraku. A nezadovoljni tada ponovno, po ne znam koji put, vrše izračunavanja i preračunavanja, procjenjivanja i kalkuliranja o tome koliko oni donose u općinsku kasu a koliko im se odande vraća. I uvijek su kod takvih kalkulacija, naravno, oni najviše oštećeni jer daju puno više nego im se vraća. Zanimljivo. Pa i to je već negdje, na nekim drugim razinama, i viđeno i čuto i proklamirano.

Pa ipak da ne bude sve uopćeno, postoji jedna zanimljiva neobičnost. U bivše “mračno” vrijeme vladavine HDZ-a na županijskoj razini, naša je općinska vlast, iako HSS-ova dobivala iz županijskog proračuna značajna sredstva, za razliku od ovih “svijetlih” vremena, kad od svojih županijskih koalicijskih i čak stranački istih partnera, ne dobiva niti kune. Očito ovi današnji u Županiji znaju najbolje s novcima sami i nisu im potrebni potrošački partneri. Ovo čudi tim više što i naša općina spada u siromašnije, brežne općine za koje se zaklinju da im zbog dugogodišnje zapostavljenosti treba pomoći u bržem razvoju. A razvoj koji oni zagovaraju je izgleda pusto pred-izborno obećanje za sklerotične. Ali i to ćemo mi izdržati, jer smo i do sada već svašta izdržali i izdržavali i nismo se dali, a i nećemo se niti sada dati tek tako slomiti.

Ipak, unatoč svemu tome, do sada smo uspjeli nešto i izgraditi ili još gradimo, uglavnom sami, isključivo svojim skromnim novčanim prihodima, uporni u nadi da će i nama naići, i da bi nas jednom mogla snaći i zaskočiti bolja i svjetlija budućnost, i zdušno se pripremamo za nju.

I tako se borimo i mučimo uglavnom sami i prepušteni samima sebi, ali i njima i nije nam dosadno. Želimo i nastojimo, ne ponavljati baš u svakoj prilici samo ono negativno što je već viđeno, nego dati i pružiti i nešto novo i više, više čak i od svojih objektivnih mogućnosti. A da li ćemo u tome uspjeti, reći će valjda birači na slijedećim izborima, koji se velikim i brzim koracima približavaju, i kada će trebati predočiti račune i pokazati obraze, jesu li čisti ili su zamusani, prljavi i posramljeni. Tko će tada ući ili izaći i kroz kakva vrata, vidjet ćemo.

Zbog toga naš stranački život, u našoj maloj, po brežuljcima rastegnutoj i rastepenoj općini, sa vrlo oprečnim i po interesima vrlo raznolikim mjestima, nije ispunjen niti dosadom niti monotonijom.

Kapa - glasilo KDM-a broj 1.