Đorđe Balašević

LUNJO

Lunjo,
Moj stari kofer opet miriše na sive ceste
A tvoja soba na mandarine i pržen kesten
I toplo je tu, tu ispod tvog krova
O, dobro je tu, u zamku iz snova
Pa, sretna ti Nova

Lunjo,
Sad ću ti reći i više nikom
I više nikad
Svako je od nas ponekom sličan
Al, ti si unikat
Pročitaš me, znam, od slova do slova
Prećutiš to, znam, ko pametna sova
Pa, sretna mi Nova

Ti uvek znaš najbolji način
S tobom lako stižem na tron
Ti si ta nit, taj retki začin
Koji daje poseban ton
Ti si mali čarobnjak koji donosi spas
A svi ti pajaci na pokretnoj traci
Nek žure bez nas

Lunjo,
Ako me traže, ti slaži da sam odavno mrtav
Spusti roletne, i navij sat na sredu, četvrtak
A napolju mraz, i magla i zima
A napolju mrak, al ovde sve štima
Od kad tebe imam

Ti uvek znaš najbolji način
S tobom lako stižem na tron
Ti si ta nit, taj retki začin
Koji daje poseban ton
Ti si mali čarobnjak koji donosi spas
A svi ti pajaci na pokretnoj traci
Nek žure bez nas

Ti uvek znaš najbolji način
S tobom lako stižem na tron
Ti si ta nit, taj retki začin
Koji daje poseban ton

Ti uvek znaš najlepše reči
I čak i ćutiš tiše od svih
Ti imaš smeh koji sve leči
Ti od psovke načiniš stih

Ti uvek znaš najbolji način
S tobom lako stižem na tron
Ti si ta nit, taj retki začin
Koji daje poseban ton

Ti uvek znaš najlepše reči
I čak i ćutiš tiše od svih
Ti imaš smeh koji sve leči
Ti od psovke načiniš stih


Priložio: Tomislav Petrović