Đorđe Balašević
PORTRET MOG ŽIVOTA
Mesec prosipa bokal fosfora
Vitrage mraza na oknu prozora
Jedne noći ko ova, znaće Bog
Doslikaću portret života svog
Silueta se davno nazire
Neko uzdahne, neko zazire
Isto vide, a razno tumače
Đavo prste u farbu umače
Prave si boje dodala
Na taj portret života mog
Talase plave, nijansu lave, vrtloge zelenog
I lila, tamnu, čežnjivu
I boju breskve, nežnu i sramežljivu
Setnu sivu, nepogrešivu
Roze nađoh međ starim pismima
Modru vrpcu nad teškim mislima
Ukrah riđu iz pera drozdova
Laki purpur iz prvih grozdova
Uzeh oker sa sveće svečarske
Drap sa svilene mašne bećarske
Mrku s tambure tužnih tonova
A cinober sa nosa clownova
Prave si boje dodala
Na taj portret života mog
Talase plave, nijansu lave, vrtloge zelenog
A crnu nisi štedela
Ali bez nje bi bela još izbledela
Bez crne bela ne bi vredela
Srce je moje napuklo
Ko kora starog bagrema
Al u tvom oku kao lane zadrema
I jedva, kao šapati
Niču po uglovima zlatne paprati
Pramen sna u sliku navrati
Vetar dokono senke spopada
Huk u ambis tišine propada
Jedne noći ko ova, znaće Bog
Doslikaću portret života svog
Priložio: Tomislav Petrović