Đorđe Balašević

THE LAST MARCH

Postoji jedno stručno mišljenje po kom sam uvek dosadan i isti
Zbog tog sam probao već svašta
Blues i tango, reggae, country, rock i dixie
U traganju za novim šlagerom
Sad kopam prstima po tamburi ko bagerom
Ali panika, brate, tonem poput Titanica
Jer ostade mi marš
Jedino još marš

Za ovo ovde, za happy raju
Što slavi bedu u punom sjaju
Ostade mi marš
Ništa osim marš

Pesmica jest malo čudna, al vremena oskudna, daj šta daš
Javlja se određeni utisak da imam neke momente u stihu
Ali da moje žalostivne rime negativno utiču na psihu
Dobar sam, kažu, u baladama
Njima bi dirnuo i onog pravog Saddama
Ali u ritmu sam, još nedovoljno iskusan (A jel?)
Pa da probam marš
Jednostavno - marš

Za ovo ovde, za sretno stado, koje u mraku, mekeće rado
Ostade mi marš
Jedino još marš

Pesmica jest malo jadna, al vremena prikladna, daj šta daš
Kažu da pesma nas je održala, i ja lično zastupam tu tezu
Al sad na primer imam tremu
Imam jezu kao slepac na trapezu
Ovo je rasklimana država
To više bre ni Pavarotti ne održava
Kamoli jadan ja, to su naivna nadanja
Al možda legne marš

Možda treba marš

Za ovo ovde, veselo krdo, što je na svome tek kad mu je tvrdo
Ostade mi marš
Jedino još - mrš
Jest da je pesmica bedna, al vremena vanredna, daj šta daš
Pa da probam još marš Kratko, jasno - marš

Za ovo ovde, lenjo do srži, čiji je moto: trpi i rži
Ostade mi marš
Ništa, samo - mrš
U glavu, što bi se reklo, al vreme je isteklo - daj šta daš
(Marš ti, oca ti jebem bezobraznog)


Priložio: Tomislav Petrović